Posle 15 godina, konačno je 28.06.2018. godine ponovo otvoren Narodni muzej.

Буђење

У сусрет сутрашњем свечаном отварању – погледајте цео ТВ спот „Буђење“, са Сергејем Полуњином у главној улози.Отварамо врата за посетиоце сутра у 23ч. Очекујемо вас!

Gepostet von Narodni muzej u Beogradu am Mittwoch, 27. Juni 2018

Izložbeni prostor Narodnog muzeja za publiku je bio otvoren od 23 časa i 20 minuta, a kako je i ranije najavljeno, tokom vikenda 30.06. i 1.07. , pa sve do 8.07. od 10h ujutru do 22h uveče posetioci će moći besplatno da posete Narodni muzej. Nakon toga ulaznice će se naplaćivati 300 dinara, dok će svake nedelje takođe biti besplatno. Sa kupljenom ulaznicom uz odgovarajuću cenu moguće je obići: Narodni muzej, Galeriju fresaka i Muzej Vuka i Dositeja u roku od 2 dana, a sve cene, radno vreme i mogućnosti možete proveriti na sajtu muzeja http://www.narodnimuzej.rs/ 

Мултимедијални програм на Тргу републике, биће настављен сваке вечери од 21 сат и током предстојећег викенда.

Игра светлости, репрезентативна уметничка дела из сталне поставке, као и видео са једним од највећих балетских уметника данашњице Сергејем Полуњином, уз композиције Исидоре Жебељан, смењиваће се на фасади сваке вечери од 21 сат и током предстојећег викенда. Креатор мапинга који ће грађани моћи да погледају на фасади Народног музеја је Горан Балабан, а продуцент Исидора Петра Мар.

Gepostet von Narodni muzej u Beogradu am Freitag, 29. Juni 2018

Zgrada Narodnog muzeja je zdanje podignuto 1903. za Upravu fondova, po projektu arhitekata Andre Stevanovića i Nikole Nestorovića.

Narodni muzej je 1950. godine dobio ovu zgradu na korišćenje i tu napravio svoju postavku,  a od osnivanja Muzeja, 1844. godine, ovo je bila 11. selidba. Prvo svečano otvaranje muzeja na Trgu republike odigralo se 23. maja 1952. godine.

Narodni muzej koji trenutno čuva oko 400.000 eksponata, posetio je veliki broj građana. Redovi su bili dugački, ali vredelo je. Čak i dok smo bili u redu, prilazili su nam ljudi govoreći da ne odustajemo, i da vredi sačekati.

Kada smo konačno ušli, odmah se videlo koliko je sve dobro osmišljeno i sređeno.

U atrijumu Narodog muzeja, nalazi se arheološla zbirka i numizmatika, na prvom spratu nacionalna kultura i umetnost, kao i umetnost 18. i 19. veka, a na drugom 20. vek i kolekcija strane umetnosti.

Ono što je senzacija je Miroslavovo jevanđelje za koje ćete morati još jednom da čekate u redu na prvom spratu, a sam red i nije toliko mali.

Što se tiče samog prizemlja, mnogo je lepo osmišljeno. Postoji hronološki niz na zidovima muzeja koji prikazuje razvoj čoveka od postanka i prateći godine na zidu, možete videti i objašnjenja na zidovima uz fotografije i slike, a u prostoriji se nalaze i drugi artefakti koje možete videti izbliza.

Meni se koncept skroz svideo. Krenete od 2,600,000 godina pre nove ere, i pratite razvoj od paleolita do antičke grčke i rimske umetnosti. Slikovito je objašneno na kojim prostorima se i kako čovek razvijao, a moglo se videti i koje životinje su nastanjivale našu Srbiju. Tu su se mogli videti mamuti, pećinske hijene, pećinski medvedi, pećinski lavovi, stepski slonovi i drugo, ali i neke životinje koje i danas imamo (konji, jelen..). Tako možete videti kako je čovek razvijao svoju svest – od udruživanja porodica, nastanjivanja, ishrane, lova i oružija, i sl. Zatim je prikazano u kojim periodima su počeli da pripitomljavaju životinje, razvijaju stočarstvo i zemljoradnju, šta sa strane arheologije znači Lepenski Vir, umetnost koja se tamo razvijala… Opisano je kako su ljudi u kojim periodima sahranjivali svoje preminule, ali i kakve su kuće gradili i kako su nastajala naselja koa što je bio Pločnik. Na fotograijama imamo i kuće prikazane u selu Starčevo.

Takođe, ako pratimo niz godina, možemo videti i kako su se koristili izvori vode, šta su za čovečanstvo značile migracije i prvi sukobi. Možemo videti kako su nastali prvi rudari i metalurzi, plemena, a i kako je izgledalo bronzano i gvozdeno doba. Zatim dolazak Rimljana koji su doneli svoje novine i gradili puteve, uveli pismenost i religiju koja je sve to pratila. Ne možemo zaobići ni Felix Romuliana, Naissus i Sirmium.

Posebno su interesantni delovi iz rimskog i antičkog doba.

U prizemlju se takođe nalaze i dve prostorije u obliku sefa koji podržavaju numizmatiku. Tu se nalaze novčići iz svih perioda, kao i medaljoni i papirni novac.

 

Na prvom spratu se nalazi Miroslavovo jevanđelje koje smo već pomenuli i budi najviše interesovanja. 

Miroslavljevo jevanđelje je kodeks, i najznačajniji ćirilični spomenik srpsko-slovenske pismenosti iz 12. veka. Do skoro mu je nedostajala 166. stranica. Ruski arhiepiskop i naučnik Porfirije Uspenski posetio je Hilandar 1845-46. godine i tada poneo sa sobom 166. list u Rusiju. Ni danas se ne zna na da li su mu tu stranicu dali ili je sam uzeo.

„Miroslavljevo jevanđelje“ naručio je humski knez Miroslav, brat velikog župana Stefana Nemanje. Sastoji se od 181 lista uvezanog u kožni povez. Pisano je na pergamentu, ćirilicom na staroslovenskom jeziku. Tekst Jevanđelja je pisan perom u dve kolumne, mrkom i crnom bojom, a većina naslova crvenom. Knjiga sadrži 296 minijatura crtanih perom, a zatim bojenih četkicom crvenom, zelenom, žutom i belom bojom i ukrašenih zlatom. Minijature su u obliku zastavica i inicijala. Kožni povez Jevanđelja nije prvobitan, već je verovatno iz 14. veka, a pretpostavlja se da je preuzet sa nekog drugog rukopisa.

Čuvano je u manastiru Hilandar do 1896. godine, kada ga je kralj Aleksandar Obrenović dobio na poklon od bratstva i doneo u Srbiju.

Današnji naziv dao mu je krajem 19. veka Stojan Novaković, tadašnji upravnik Narodne biblioteke.

U junu 2005. godine, Miroslavljevo jevanđelje je upisano u spisak Pamćenje sveta, o čemu je Narodni muzej u Beogradu dobio sertifikat Uneska. Upis u ovu listu potvrda je izuzetnog značaja i vrednosti Miroslavljevog jevanđelja, a ujedno i obaveza njegovog očuvanja.

Ako nastavite svoju posetu Narodnom muzeju dalje prvim spratom, videćete više prostorija gde su izloženi srednjevekovni predmeti u kojima je kroz deset tematskih celina predstavljen period od sredine ranog srednjeg veka, pa sve do Prvog srpskog ustanka.

Tu se može videti nakit, keramika, ikone, freske i kopije fresaka, kao i predmeti primenjene umetnosti iz srednjeg veka nastali na tlu današnje Srbije.

Naravno, kako religija igra veliku ulogu u životima svih naroda, tako je uticala i na umetnost, pa imamo ove divne ikone izložene u Narodnom muzeju.

Dalje, u narednim salama su  izložena dela iz Zbirke srpskog slikarstva 18. i 19. veka.

U poslednjem delu na ovom spratu, posetioci će moći da vide izbor crteža i grafika stranih i domaćih autora. Ovaj deo je predviđen da se na nekoliko meseci menja.

Tu je čuvena „Devojka u plavom“ Đure Jakšića. 

Godine 1855. mladi slikar školovan u Beču dolazi u Kikindu i zakupljuje jeftinu sobu pretvarajući je u atelje. Večeri je provodio u krčmi Lazara Popovića, Kod belog krsta. Uvek je sedeo i pio sam a insistirao je da ga služi konobarica Mila, čiji je lik crtao po stolu i salvetama do besomučnosti, a njen lik mu se urezao u pamćenje.Međutim, misleći da nije dovoljno imućan za nju kao umetnik, nikad nije smogao snage da je pita da izađu. Koliko Razočaran, on odlazi u manastir Krušedol čvrsto rešen da se zamonaši i u tom periodu piše pesmu Iskušenik. Ipak, odlazi u sela stare Srbije da radi koa učitelj, gde upoznaje Hristinu, svoju buduću suprugu. Mila je za to vreme pristupila pozorišnoj trupi svog muža, ali će u istoriji ostati zapamćena kao nesuđena ljubav mladog umetnika koji joj je posvetio pesmu Mila i sliku Devojka u plavom. Kažu i da je bila u povorci kada su njegove posmrtne ostatke premeštali sa Starog tašmajdanskog groblja na Novo groblje, nakon čega je otišla u Rusiju. Da li je ova ljubav bila uzvraćena ili ne, to je samo ona znala. Svakako je poslužila kao inspiracija ovom umetniku.

Na otvaranju Narodnog muzeja, imali smo priliku da vidimo kako je Devojka u plavom oživela. Naime, manekenka Ana Radivojević koja izuzetno podseća na Milu sa slike,  je obukla istovetnu plavu haljinu (Dejane Vučićević), i predstavila ovo delo na otvaranju muzeja, što je bila dodatna atrakcija za posetioce.

Naravno, ne treba zaboraviti ni ostala dela koja zaslužuju istu pažnju kao i ovo, ali prosto nije moguće da spomenemo svako. Meni je ova slika ostala u sećanju jer je njena kopija bila na ulazu u moju osnovnu školu, pa je bilo zanimljivo videti je u originalu.

Pored toga, na ovom spratu možemo videti Lazarov pečatnjak, nakit pripadnika srpskih dinastija, kao i na koji način su pili vino, a i da saznamo šta znači pehar i kakvo je vino bilo u tim vremenima (šta znači kada neko kaže da je popio pet pehara vina). S obzirom da još uvek nisu postavljene legende, zaposleni će biti i više nego orni da vam pomognu i objasne sve što vas zanima.

Pečatnjak Cara Lazara

Izložbeni prostor na drugom spratu podeljen je u tri celine. Od toga dve čine sastavni deo stalne postavke u okviru koje će biti izložena dela stranih umetnika i dela iz Zbirke jugoslovenskog slikarstva 20. veka. Treću celinu, čini Velika sala, prostor koji će ubuduće biti korišćen za realizaciju tematskih izložbi kako Narodnog muzeja tako i drugih muzejskih institucija.

Domaći umetnici su i više nego odlični i svima nama dobro poznati, i prosto je nemoguće sve ih spomenuti. Ako tome dodamo i strane umetnike koji su delom iz regiona, delom iz Evrope, prosto moramo da kažemo da sve to zajedno upotpunjuje doživljaj i stvarno je nešto što ne treba da propustite.

Tu je takođe posetiocima vrlo interesantan deo posvećen stranim umetnicima iz raznih delova Evrope – Venecija, Holandija, Firenca, Francuska..

Pažnju dosta privlače Gogen i Dega, ali i svi ostali.

Naravno, tu je i prepoznatljivi Pikaso i fenomenalni Renoar.

Takođe, posetioci će u ovim izložbenim salama moći da vide i veliki broj skulptura, koje na pravi način dopunjuju postavku u celini.

Sve u svemu, stvarno vredi posetiti. Besmisleno je da ja pokušavam da vam prepričam, jer toliko je informacija i toliko toga ćete doživeti, da je stvarno šteta da ga ne doživite sami. Nemoguće je da spomenemo sve šta smo videli za ovih nekoliko sati, žao mi je ako smo nešto preskočili. Svakako vam svima želim da posetite ovo zdanje, utisak je i više nego odličan.

Morate odvojiti 3-4 sata, a možda i više. Za svakoga postoji mogućnost da poseti muzej nedeljom kada je besplatno. Pored toga, karta od 300 dinara ima i više nego pristojnu cenu za ovakavu zbirku. Imali smo priliku da vidimo ovde i decu kojima roditelji ojašnjavaju šta je šta, i penzionere i mlade…

Od praistorije do danas svi možemo naći ponešto što nas zanima 🙂